Summi1
Summit2

Vodenica Stanković: Porodični posao koji čuva tradiciju staru više od dva veka

PREDSTAVLJAMO

Srbija

24.10.2025

Priča o brendu Vodenica Stanković počinje obnovom jedne stare porodične vodenice u Tršanovcima kod Brusa, starije od 200 godina, koja je godinama stajala neaktivna. Danas, zahvaljujući upornosti i zajedništvu porodice Stanković, ova vodenica ponovo melje žito i proizvodi autentična integralna brašna po tradicionalnom principu.

Priredila: Milica Milutinović, [email protected]

Razgovor započinje sa nama Marko Stanković, pokretač proizvodnje i brenda Vodenica Stanković, koji nam objašnjava da su staru porodičnu vodenicu, koja nije bila u funkciji poslednjih dvadesetak godina pre obnove, obnovili tokom 2020. i počeli sa radom u proleće 2021. godine. Inspiracija za pokretanje proizvodnje, kaže, proizašla je iz obnove same vodenice i želje da joj se redovno vraćaju, da je učine održivom i da više nikada ne dođu u situaciju da vodenica prestane sa radom: Ovim poslom se i dalje bavimo porodično – otac, majka, sestra i ja. Pojavila se potreba  i za dodatnim zaposlenim, tako da je plan da u narednom periodu zaposlimo jos jednu osobu koja bi pomagala u mlevenju i manipulaciji žitaricama i brašnom.

Govoreći o proizvodima, on objašnjava da integralna brašna koja proizvode na vodenici dobijaju hladnim mlevenjem, što znači da se brašno ne zagreva pri mlevenju i time čuva sve hranljive sastojke žitarica – vitamine, minerale i vlakna: U brašna se ne dodaju nikakvi aditivi, konzervansi ni pojačavači ukusa, tako da se trudimo da brašno pored zadržavanja svih hranljivih sastojaka ne bude kontaminirano veštačkim dodacima. Proizvodnja koja zahteva strpljenje i koja je dosta sporija od proizvodnje u mlinovima, i brašno koje je podložnije kvarenju jer nema dodataka izdvaja brašna sa vodenice kao izuzetno ukusna i hranljiva brašna koja zahtevaju i dodatnu pažnju (kraći rok trajanja, adekvatno čuvanje) kako bi se dobile sve blagodeti iz njih.

U ponudi imaju osam vrsta brašna: kukuruzno belo, kukuruzno žuto, pšenično integralno, ražano, heljdino, speltino, ječmeno i ovseno brašno.

Kada govori o proizvodnji, Marko kaže da je kroz pet godina poslovanja ona rasla i varirala - trenutna proizvodnja brašna je 80–100 tona na godišnjem nivou. Velika reka Rasina, na kojoj se vodenica nalazi, kao i njihova ekspertiza u mlevenju, daju mogućnost da se godišnje proizvede i daleko veća količina – od 500 do 1.000 tona kapaciteta, pa zbog toga smatraju da postoji veliki prostor za rast na tržištu i širenje prodaje.

Na pitanje na koji način potrošači mogu da kupe njihove proizvode, Stanković kaže da je brašno moguće poručiti na više načina: Pre par meseci smo pustili u rad i naš sajt preko kog može da se kreira porudžbina. Pored sajta, kupci nam se mogu obratiti i preko društvenih mreža – na Instagramu i Facebooku, preko mejla, kao i direktno na broj telefona, što naši kupci i dalje najviše preferiraju.

Ove godine su, dodaje, počeli češće da se pojavljuju i na bazarima u organizaciji udruženja malih proizvođača hrane u Srbiji – na beogradskim i novosadskim noćnim bazarima: To polako postaje značajan kanal, pre svega komunikacije sa kupcima, a zatim i prodaje i lakše distribucije proizvoda.

Što se marketinga tiče, Marko kaže da su uglavnom fokusirani na društvene mreže – Facebook i Instagram: Ranije smo dosta više ulagali u promovisane objave, ali smo, povećanjem troškova dostave i samih oglasa, to smanjili. Ističe da je grupa malih proizvođača hrane u Srbiji takođe značajan kanal, koji je na početku dao veliki doprinos razvoju kruga potrošača i rađanju ambicije da je moguće napraviti ozbiljnu mrežu maloprodaje: Svaki vid prodaje i komunikacije ima svojih prednosti i benefita. Najveći neiskorišćeni kanal trenutno, mislim, jeste direktna komunikacija sa kupcima, jer već imamo uzorak od preko 15.000 porudžbina u prethodnih četiri i po godine.

Njihovo brašno može da se kupi i u oko 40 maloprodajnih objekata, uglavnom samostalnih malih prodavnica u većim gradovima – Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Zrenjaninu, Kruševcu, Vrnjačkoj Banji, Brusu, Aleksandrovcu, Apatinu i drugima. U ovom delu postoji značajan prostor za rast, pre svega u saradnji sa lokalnim i mini lancima, kaže Marko. 

Proizvodi od njihovog brašna mogu se naći i u nekoliko hotela, restorana i pekara. Što se tiče lanaca prodavnica, trenutno se njihovi proizvodi mogu kupiti u Mlečnim kućama Jakovljević, koje imaju osam lokala u Kruševcu, Aleksandrovcu, Požarevcu i Velikom Gradištu, a bili su i na rafovima Super Vero trgovina kroz akciju promocije malih proizvođača.

Na temu problema sa kojima se susreću mali proizvođači, naš sagovornik kaže da ih ima u svim segmentima poslovanja, ali da je najveći problem manjak i nedostatak znanja: Pogotovo kada nekoliko ljudi mora da pokrije proizvodnju, logistiku, nabavku, marketing, isporuku, komunikaciju sa kupcima, širenje prodaje i sve ostale aktivnosti koje postoje u poslovanju proizvođača hrane. Prvi korak je da se osvesti potreba da sve ove delove poslovanja moramo da pokrijemo da bi proizvodnja mogla da opstane, a potom i mogućnost da se usavršavamo ili dobijemo eksternu podršku.

Govoreći o planovima za budućnost, Marko navodi da će se u narednom periodu pre svega fokusirati na povećanje prodaje, kroz maloprodajne i veleprodajne kanale: U maloprodaji najviše prostora postoji u uspostavljanju dostave na teritoriji cele Srbije, jer kupci mnogo bolje reaguju na lični kontakt nego na slanje kurirskim službama. Drugi korak je da efikasnije i redovnije komuniciramo sa postojećim kupcima, kako bismo podstakli redovnije snabdevanje i kroz edukaciju veću potrošnju brašna u domaćinstvima. U veleprodaji plan je da razvijamo mrežu objekata u kojima se može naše brašno naći – pre svega kroz lokalne i mini lance, kao i kroz pekare i HoReCa sektor.

Za kraj, naš sagovornik šalje poruku budućim malim proizvođačima koji tek razmišljaju da li da se upuste u ovakav posao: Želeo bih da ohrabrim mlade ljude da krenu u proizvodnju. Tržište Srbije je dovoljno veliko da svi mali proizvođači mogu da se pozicioniraju i naprave održivo poslovanje. Kupci su sve više svesni pogodnosti koje dobijaju od malih proizvođača – bolji kvalitet i prihvatljive cene – i siguran sam da će tržište rasti u narednom periodu. Ključne osobine za uspeh su znanje u celokupnom sektoru poslovanja – proizvodnja, prodaja, marketing, logistika – koga nažalost sve više nedostaje, pogotovo u seoskim sredinama. Zato smatram da su znanje, u kombinaciji sa tradicionalnim načinima proizvodnje i mladošću, dobitna kombinacija za uspeh u biznisu.

Foto: Vodenica Stanković