Summi1
Summit2

Marija Dedić, portal Cirkularna ekonomija: Kako ćete na more?

KOLUMNA PONEDELJKOM

Iz ugla stručnjaka

22.07.2024

Šta biste uradili ukoliko biste došli kod nekog na kafu, a on vam umesto vode i soka, posluži jasno "odlazi, ne želim te u mojoj kući"? Da li biste odmah izašli poštujući želju domaćina ili ostali da sedite ne obazirući se na njegov zahtev? Većina nas uradila bi ovo prvo, pa ipak, kad putujemo, neretko (često i nesvesno) praktikujemo ovo drugo.

Piše: Marija Dedić, urednica portala Cirkularna ekonomija

„Turisti, idite kući“ - svake godine, na najpopularnijim svetskim destinacijama održavaju se protesti lokalaca sa ovom porukom. Pre neki dan, meštani Barselone su po ko zna koji put izašli na ulice da protestuju protiv masovnog turizma koji, poručili su nam bez eufemizama, ubija njihov grad.

Neki turisti, slični nama, sedeli su u restoranu na romantičnoj večeri u gradu o kom su sanjarili dok su radili na još jednom dosadnom projektu, i umesto paelje, dobili „metke“ iz vodenog pištolja koje su držali besni stanovnici Barselone.

Iako saosećamo sa turistima – jer to smo lako mogli biti mi - nije teško razumeti bes „atentatora“. Ogroman priliv turista tera ih iz grada, jer ne mogu da priušte sebi skupe kirije i stanove. Masovni turizam izaziva ekološke probleme i socijalnu nejednakost, objašnjavaju nam demonstranti sada Barselone, a ranije Kanarskih ostrva, Palma de Majorke, Malage. Slažu se sa njima stanovnici Balija, Tajlanda, i drugih, za zapadnjake, egzotičnih destinacija. 

Turizam je, nema sumnje, pomogao da se mnoga od ovih mesta razviju i procvetaju – samo Španija je od turizma prošle godine zaradila 86 milijardi evra, čime se plasirala na drugu poziciju, iza SAD, sa 164 milijardi evra, pokazuju podaci Svetske turističke organizacije.

Ali ono što ih je izlečilo, sada ih ubija. I nikome to ne ide u prilog – ni meštanima koji gledaju kako se turisti polugoli slikaju na njihovim svetinjama, povraćaju po ulicama, prave gužvu na mestima koja su influenseri proslavili. Ni turistima koji tragaju za lokalnim iskustvom, kojeg, paradoksalno, ima sve manje, jer su lokalci pobegli iz svojih mesta zbog visokih cena stanova, hrane, ugostiteljskih usluga.

I nema nade da će se to samo od sebe rešiti. Uprkos političkim turbulencijama, 2024. će, veruju analitičari, biti najbolja godina u turizmu. Analiza European Travel Comission (ETC) pokazala je da će turisti samo u Evropi potrošiti 800,5 milijardi evra, 13,7% više nego prethodne godine.

Konzumerizam prisutan u svakodnevnom životu, oličen u maksimi „više je bolje“ preneli smo i u sferu putovanja.

Nije to prihod koga će se, čak i bogate države, lako odreći. Pa šta onda uraditi? Najlakše je reći da mi - turisti - nismo krivi. Krive su gradske vlasti jer nisu obezbedile potrebnu infrastrukturu, država jer nije uvela stroge propise, pa i ti vlasnici apartmana koji su se iselili iz svog stana da bi zaradili, govorićemo, skidajući odgovornost sa sebe.

Ali, nije to baš sasvim istinito. Pomalo je i do nas. I, šta sad?

Licemerno bi bilo reći nekom ko čitav život mašta o Sagrada Familiji, Koloseumu i Ajfelovom tornju, da potraži alternativu za Barselonu, Rim i Pariz, a upravo to nam savetuju promoteri održivog turizma. Čak i da pronađemo alternativu, ko kaže da joj nećemo uraditi isto što i sada.

Jer, nije samo pitanje gde ćemo na odmor, već kako. Konzumerizam prisutan u svakodnevnom životu, oličen u maksimi „više je bolje“ preneli smo i u sferu putovanja. Da li nam je zaista potreban švedski sto sa 50 jela? Sećate li se nekadašnjih pansiona gde ste obrok birali dan ranije među tri ponuđena jela? Da li moramo peškire da menjamo svaki dan u hotelu? Da iznajmljujemo auto na svakoj destinaciji? Da se baš svi slikamo na istim, Instagramičnim lokacijama i pravimo nesnosnu gužvu ljudima koji tu žive i rade? Moramo li biti smešteni na „pjenu od mora“, i korak od glavne ulice?

Granicu svako povlači za sebe. Nekom je crvena linija magarac koji na 40 stepeni nosi turiste na grčkim ostrvima, neko bi pre ostao kod kuće, nego putovao u julu i avgustu, kada i najveći broj ljudi.

Ali, nešto mora da se promeni. Potrebna nam je redefinicija putovanja. Nema tu preterane filozofije, dovoljno je „samo“ poštovanje resursa i domaćina. Da ne dođemo u situaciju da krajnji ceh platimo svi mi koji putujemo da širimo vidike i upoznajemo nove kulture. Već sada je smeštaj u Barseloni, Amsterdamu, na Santoriniju i drugim najpopularnijim destinacijama, nedostižan za mnoge prosečne turiste. A ako se ovako nastavi, nije teško zamisliti trenutak kada će moći da putuju samo bogataši kojima neće biti skupo da priušte smeštaj u La Rambli i privatnu posetu Akropolju za 5.000 evra po turi.

Kao i u svemu, i od nas, pomalo, zavisi.

A vi, kako ćete na more?