Piše: Marina Grihović, General Manager, Headline & Dkit
Lepo je pohvaliti se lepim putovanjem i jednim novim iskustvom, ali je još bolje pohvaliti se sjajnom ekipom na poslu, a ja sam na moju zaista ponosna. Zato ovu kolumnu posvećujem internim komunikacijama u malim kolektivima i svom timu, koji u ovim našim PR i novinarskim vodama ima odličnu reputaciju.
Napomena: Ovo je samopromocija potkrepljena činjenicama sa terena.
Ali da predjem na temu.
U knjigama iz kojih smo učili o internim komunikacijama često možete da nađete sledeću definiciju:„Srećan zaposleni gradi dobar tim koji daje odlične rezultate, ima zadovoljne klijente i najbolji je ambasador brenda, to jest imena kompanije. To je ono što bi trebalo da bude cilj svake poslovne organizacije“.
To znači da je na vama, koji se bavite HR-om u svom kolektivu, jedan „lagan“ zadatak - da stvorite srećne ljude, a onda se samo nižu dobri poslovni rezultati… Nisam HR menadžer, nisam se školovala za to zanimanje, ali imam neko znanje, dosta sam slušala i čitala o temama iz oblasti upravljanja i naravno iz psihologije, a i posedujem poduže iskustvo u vođenju timova – kako u medijima, tako i u PR agenciji. I mogu sa vama da podelim jedan zaključak: stvoriti okruženje gde će svi biti „srećni zaposleni“ - nije moguće.
Jer ni jednog čoveka ne čini samo posao, čak i da je taj posao idealan, a nije. Pre svega ga čini karakter, privatno okruženje, prehlada ili zubobolja, tinejdžerski problemi starijeg deteta i loše ocene mlađeg… Na sve to se nadoveže i posao, i svakodnevni problemi, i eto posla za HR-a, da „kreira“ srećnog zaposlenog.
A neće ga zadržati i ohrabriti ukoliko ponudi samo sto za bilijar ili stoni tenis, fleksibilno radno vreme ili vrhunsku platu.
U malim kompanijama to će uspeti samo ukoliko postoji svest o važnosti brige o svakom pojedincu. Posvećenost ljudima i njihovoj dobrobiti je nešto na čemu mora i može više da se radi, i ukoliko oni to osete, doći će i bolji rezultati.
Najveći uspeh jednog menadžera jeste da ima stabilan tim sa kojima deli zadatke, ulazi u nove projekte i zajedno stalno napreduju. Ponekad su to mali koraci, ponekada se greške ponavljaju, ali prepoznavanje problema u internim komunikacijama i posvećivanje svakom pojedincu - od ključne je važnosti za to dobro radno okruženje.
Zaista više ne bih upotrebljavala izraz „srećni zaposleni“ jer smo svi mi pojedinci, a ne zaposleni. Uvek će postojati neki problem, uvek će jedan broj zaposlenih misliti da zaslužuje više, a drugi da je posao previše stresan. Ili jednostavno neće biti njihov dan. Sve se to može prevazići samo uz razumevanje, razgovor i osećaj solidarnosti. I prepoznavanje.
I tako sam ja sa vama podelila nekoliko korisnih saveta o internim komunikacijama u maloj kompaniji, čitaj: agenciji.
Da li sam u pravu ili ne – pitajte moje drage koleginice i kolege.
A sada odoh da se pakujem za put ka ovogodišnjoj team building destinaciji. To će biti još jedna dobra prilika da budemo svi obični ljudi, a ne account-i. Ciao!